|
Letjela je sve do oblaka, mogla se zavući i u najusamljenije dijelove svijeta i učiniti ih čarobnim. Mogla je crnilu podariti šarenilo. Gledala je njih, koji su naizgled bili toliko veći od nje.
Zbog toga se prema njima odnosila sa nekim poštovanjem kao da je veličina jedino bitna. Šteta što je bila tako mala, pa oni nisu mogli da vide svu radost i sreću koju je nosila u vlastitim očima. Ponekad bi sletjela na jednog od njih, ali uvijek su je tjerali. Bila je preosjetljiva, premalena, rekli su.
Jednog dana, posjetila je livadu i razgovarala sa suncem. Tek par metara od nje, vidjela je nekog poput sebe, ležao je te činio istu stvar. Oči su joj zasjale nekim novim sjajem, a tijelo zadrhtalo. Bila je sretna.
U svojim očima, prvi put, vidjela je nekog nalik sebi, vidjela je nekog ko ju je možda spreman prihvatiti.
On se smijao poput nje, veselio zagrljaju i dodiru, bio je zahvalan za svaki pogled upućen njemu. Pomislila je kako je konačno pronašla pravog prijatelja i da bi joj on mogao podariti samo malo pažnje.
Vremenom je vidjela koliko se oni razlikuju, ne samo u veličini, nego i u drugim navikama. On je bio prizemljen, nije se ni jedanput potrudio vidjeti ljepotu koju je ona vidjela, ni jednom dići se u visine, osjetiti samostalnost, nezavisnost. Dok su tako bezbrižno igrali, ona je u jednom trenu okrenuvši se vidjela mrzovoljna lica ljudi kako se približavaju.
Uplašila se da će ga odnijeti. Pokušala ga je sakriti svojim mekanim tijelom, no shvaćala je da je to uzaludno, bila je premala. Jedan od njih je toliko zamahnuo rukom, no promašio ju je, dok je drugi iskoristio trenutak i posegnuo za malim stvorenjem na travi. Ona je osjetila nevjerovatan nalet bjesa i odlučila stati svima na put koji bi njih dvoje pokušali da razdvoje. Svojim čitavim malim tijelom obuhvati nekoliko njegovih vlasi, te pokuša dići u zrak. Shvatila je da je to nemoguće. Dok se sama sa sobom borila protiv svoje slabosti i u žudnji da postigne ono što želi učiniti, ogromna ju je ruka strgnula na tlo. I tako malena, prizemljena shvatila je da to nije željela. On je ležao na tlu, ovog puta okrenut prema njoj. Nasmijao se onako nevino i slatko kao uvijek i posegao rukom za njom. No u njegovim prstima ostade samo jedan mali dio nje.
"Čovjek nije shvatio da je leptiru upravo slomio krila."
"A teško je biti leptir slomljenih krila."
|
